Šta je naš zadatak: Izgraditi i pružiti kvalitetno visoko obrazovanje mlade generacije

Iz obraćanja Prof. dr Mirjana Franceško skupu povodom svečane dodele Dozvole za rad Fakultetu za pravne i poslovne studije u Novom Sadu, 11. juna, 2010. godine.

"...Podstaknuta ovim lepim događajem, aktuelnim temama refeorme i promene Zakona o visokom obrazovanju, krajem školske godine kada se sumiraju rezultati prethodne i definiše orijentacija za buduće školske godine, u periodu, kada na ličnom planu sumirate šta ste to postigli na polovinu svog radnog veka i šta želite još uraditi, obratila bih se cenjenom skupu i podelila sa vama razmišljanja o daljoj strategiji razvoja naše institucije.

Burni događaji kroz koje prolazimo poslednjih desetak godina u reformi visokog obrazovanja, i potreba da se sumira vlastito iskustvo i iskustvo kolega, navode čoveka da pomno razmišlja o svojim stavovima i ulozi koju ima u tom procesu. Nimalo jednostavan zadatak u okolnostima nedovoljno jasne globalne orijentacije u pogledu pravca daljeg razvoja obrazovanja.

Šta nam u tim okolnostima preostaje? Rekla bih, vlastito određenje ustanove i pojedinaca u pogledu izgrađivanja kvaliteta visokog obrazovanja. Izrečenim ne zastupam subjektivnu orijentaciju izvan sistema opštih društvenih vrednosti, nego njihovu konkretizaciju u vidu jasno definisane poslovne politike i postignuća visokoškolske ustanove, zvala se ona fakultet, univerzitet, visoka škola ili akademija..."

"...Međutim, kada je reč o nastavnom procesu nije dovoljno i opravdano govoriti samo o krajnjem ishodima. Rad sa mladima podrazumeva stalno praćenje njihovog postignuća i odnosa prema studiranju, profesorima, sadržajima ustanovi...što se postiže sprovođenjem procesa evaluacije. Na našoj školi mi sprovodimo proces evaluacije dva puta godišnje za svaki semester, analiziramo odgovore naših studenata i njih tretiramo kao jednu od okosnica za dalje unapređenje kvaliteta nastavnog procesa i rada ustanove u celini. Pored ovih (mekih, subjektivnih) kriterijuma procene kvaliteta rada zasnovanih na zadovoljstvu studenata i zaposlenih, potrebno je analizirati i (objektivne, tvrde) kriterijume, kao što je postignuće studenata, pri čemu je poseban izazov definisati parametre procene. Na primer, parametri mogu biti: distribucija ocena, izlaznost na ispitima, prosečan uspeh, broj objavljenih radova nastavnika i sl.

I na kraju kada se nakon dvadest i pet godina rada sabere i oduzme sve ono što prefesura znači, rekla bih da je nešto najlepše baviti se mladima i unapređenjem njihovog znanja. Danas sa ponosom mogu reći da smo na našoj instituciji stvorili šansu koju smo i danas verifikovali, za zaposlenje preko šezdeset doktora nauka i trideset mladih saradnika u nastavi, čiji je zajednički zadatak prenošenje znanja. Smatram da su ovi kadrovi, sadašnji i budući intelektualci ove zemlje koji imaju šansu da ostvare svoje kompetencije obrazujući mlade, zajedno sa studentima, naše najveće bogatstvo. To je naš doprinos unapređenju obrazovanja i razvoja društva u celini."